Recenzija: RICHIE RAMONE - Entitled 2013 (white vinyl)

 Richie Ramone : Entitled (DC Jam Records, 2013.)

 Duration: 40:58

Prilično je tužna ta cijela priča o logout-u velikana punk rocka sa glazbene scene. Skromni oproštajni koncert 1996. u Los Angelesu uz prerani odlazak glavnih članova u svega par godina svakako nije nešto što je tako utjecajana grupa poput Ramonesa zaslužila. Ti bizarni i neočekivani događaji s početka 2000.-ih svakom fanu su ugasili i najmanju nadu o ponovnom okupljanju. Slaba utjeha se pronašla u solo albumima ostalih članova (koji priznajmo nisu na nivou), te ponekim tribute koncertom više ili manje bitnog člana (Marky i CJ).

Nakon prilično duge kreativne pauze i glazbenog mraka probudio se i pomalo zaboravljeni Richie Ramone. Možda mu je poticaj dalo gostovanje na posljednjem solo izdanju ikone Joey Ramonea iz 2012., jer već iduće godine uz to što sudjeluje na par albuma manje poznatih bendova poput Rock n Roll Rats i The Gobshites, odlučno radi na prvom solo uratku.

Richie se pored Tommyja i Markya nikad nije uspio dovoljno dokazati ni bendu ni fanovima, iako je u toj fazi "gaže" sa Ramonesima itekako pridonio novom zvuku i svježini grupe. Autor je jednog od danas najvećih hitova poput "Somebody Put Something In My Drink",  a i preuzeo je ulogu glavnog vokala na nekim pjesmama što je tada za Ramonese bilo nezamislivo. Danas uz pomoć izdanih knjiga i otkrivenih "tajni" vidimo da je jedino od Joeyja imao veliku podršku i prijatelja unutar grupe. Johnny kao glavni koordinator benda je možda i razlog zašto su Richijeve pjesme obično završavale na B stranama singlica.

Uz 3 snimljena albuma (Too Tough To Die, Animal Boy i Halfway To Sanity), koji ostaju najtvrđi materijali u njihovoj karijeri, Richie je sa Ramonesima odsvirao preko 500 koncerata i nakon svega nije osjećao pripadnost. Sve je kulminiralo zbog neisplaćenog honorara za majice koje su u tom razdobolju uključivale i njegovo ime.

Band je Richieju na kraju najviše zamjerio naglo napuštanje grupe usred turneje 1987. godine, što je pružilo priliku Clem Burkeu iz Blondie da odradi 2 koncerta do ponovne suradnje sa povratnikom Markyjem.

No dosta o Richiju, amo malo o meni.

Solo albumi Ramones članova kako je spomenuto nisu se baš pokazali, osim naravno Joeyevog prvijenca "Dont Worry About Me", dok i CJ sa svojim projektima ne čini loše stvari. Posebno treba pohvaliti njegov posljednji "Reconquista". Dee Dee je očito dobre pjesme potrošio na Ramonese, a Marky izgleda ima krive prijatelje.

Richijev album "Entitled" izlazi 08. listopada, baš na rodjendan Johnny-ja i CJ-ja i zanimljiv je to kolaž njegovih pjesama napisanih za Ramonese sa dopunom novog materijala.

Nikad nije skrivao svoju ljubav prema heavy glazbi što je i u ono vrijeme Ramonesima dalo jedan novi touch i energiju,  pa je cijeli album u tom tonu čemu je pridonio Tommy Bolan (Warlock), koji mu je besprijekorno "odradio" svoj gitarski dio. Richie na albumu nema samo ulogu bubnjara, već je na svu tu čvrstu podlogu naslonjen njegov prilično zanimljiv vokal, tj naglasak koji ustvari može biti i presudan pri konačnom stavu o čitavom ovom projektu.

Sam album u cijelosti i ne može biti loš s obzirom da je gotovo polovina pjesma već poznata svakome tko je imalo upućen u Ramones opus, koje bi se zbog pojačanih gitarskih rifova mogle svidjeti i širem auditoriju, iako znamo da te solo albume članova uvijek prati prokletstvo "for fans only".

Na albumu su nove verzije "I Know Better Now", "Smash You", I`m Not Jesus", "Humankind", dok je na vinilnom izdanju kao bonus track "Somebody Put Something". Već iz ovih naslova je vidljivo koliko su Ramonesi baš u vrijeme Richija bili zanimljivi metal publici s obzirom na covere Children Of Bodoma (Somebody) i Behemotha (I`m Not Jesus).

Od ostalih pjesama svakako je potrebno izdvojiti "Take My Hand" (čiji uvod skromno asocira na "Durango 95"), koja je uz "Vulnerable" favorit albuma, ali ni stvari poput mračne "Better Than Me" ili pak laganice "Someday Girl" nisu za otpisati.

Pametno je Richie odigrao na kartu starih i novih pjesama, jer će s tom kombinacijom većina slušatelja već na prvu lakše prigrliti nove stvari. Svakim sljedećim slušanjem može biti samo bolje. Ako album i ne položi, uvijek se može napisati knjiga.

Jer, ne može se pobjeći od činjenice da je ovaj solidan album više Richijeva objava kako je i on dio te velike Ramones obitelji i služi mu kao svojevrsno obraćanje javnosti i alibi za turneju.

Zanimljivo je da je upravo najavljena turneja na kojoj će Tommya zamjeniti Alex Cane, a u medjuvremenu se pridružila i Clare Misstake na basu, tako da ima gotovo istu postavu kao Marky sa Blitzkriegom od prije par godina s kojm je čak posjetio i Zagreb (Boogaloo, 30.11.2008.)

by Niki Ramone